Na putu do Kapetanovog jezera

Do njega se kolima stiže iz pravca Nikšića. Krenite ka rudniku boksita, te ogromne, jame sa ivicama od crvene zemlje, sa usječenim kružnim putanjama na kojima kamion izgleda kao dječja igračka. Put, dosta uzan i asfaltiran, ide prvo kroz udoline, a onda krivuda kroz brežuljkasti i kameniti predio, sve dok se pred vama ne otvori dolina Bare Bojovića.

Prizor poput onih sa reklame za „Milku“, ako ne i ljepši. Široka dolina ispresijecana potocima, vijugav makadamski  put. Sa strane, plavetni divovi Velikog i Malog Žurima, podno njih katunske kućice, a bliže putu pokoja vikendica sa djecom koja ispred nje igraju lopte.
Odaberite i vi čistinu, igrajte, šetajte i dišite: ne samo što je dobar, to je i vazduh slobode. Pobjegli ste iz grada i ušli u idilu za kratko vrijeme. Katuni su uvijek bili prostor slobode, prostor ljubavi i hajdučije, bar tako kažu narodne pjesme. Ko zna kakve se danas priče tu kriju?

Ako se primaknete katunima, zapanjiće vas raznolikost njihove gradnje. Kućice sa kamenim postamentom i bez njega, od balvana, od dasaka, krovovi izvedeni na razne načine, a unutra ležajevi za spavanje, oprema za spremanje hrane i spremanje sira. I hladovina. Većina kućica je napuštena, ali naići ćete i na nekog domaćina.

Ako nastavite dalje makadamom, poslije izvjesnog vremena doći ćete do kraja udoline i brda-stijene Međeđa greda, a put ide dalje, ne vidite kuda: ide uvis, kroz najkrševitiji predio koji se može zamisliti. Ni traga od biljke, samo stijene, stijene, stijene... A put postaje sve lošiji, sve veće rupe i kamenje. Pitaćete se gdje ste to zalutali?
Ovo je uspon za Kapetanovo jezero. Traje blizu 5km, i ne bojte se, savladaćete ga svojim autom, samo oprezno. Još imate vremena da se koji put oglednete na zelenilo i idilu koju ostavljate iza sebe, a onda ulazite u drugi svijet. Mjesečev pejzaž. Pejzaž koji postepeno počinje da se širi dok ne zahvati sve oko vas. Osjetićete se  zarobljeni u toj kamenoj pustinji.

A zatim... Kakvo olakšanje kad izbijete na visoravan, gore na vrhu. To je Piperska Lukavica, blago brežuljkasta visoravan sa sitnom travom i razbacanim stijenama po njoj. Milina. Ako poželite, ne oklijevajte da ovdje i zanoćite, u šatoru, kod stijene Nikšin kiljan. Zvijezde na nebu su, kao na svakoj planini, posebno krupne. Maglina Mliječni put je tako uočljiva, da se, kad se zagledate, vide grozdovi zvijezda unutar prašine. To je vesela slika, puna dešavanja, naspram mraka i tišine koji vas okružuje. Mora da su čobani bili prvi astronomi...

Od visoravni do jezera je pjesma: malo lijevo malo desno, malo gore, malo dolje i poslije dva kilometra eto vam poklon: Kapetanovo jezero. Momenti za uživanje.
Katun oko jezera živi do sredine oktobra.

Za povratak, ukoliko ste džipom, jako strimim putem možete da se spustite u Rovca, u Velje Duboko, a odatle dalje na magistralu Kolašin-Podgorica i kući. Ili nazad preko Nikšića.

Piše:

Milorad Luketić