Super - eko - men ?

Obama kao novi predsjednik SAD-a - šta to znači za životnu sredinu? Izbor kandidata demokrata Baraka Obame za novog predsjednika je pozdravljen od strane ekoloških organizacija širom svijeta, sa nadom da će se držati progresivne politike zaštite životne sredine kao što je obećao u svojoj predizbornoj kampanji. Međutim, Obamu i njegovu administraciju čeka veliki posao. Kada preuzme predsjedničku funkciju, od njega se očekuje da investicije u “zelenu” energiju i zakonodavstvo o klimatskim promjenama postavi na vrh liste prioriteta. Moraće da bude spreman da preuzme hrabre i politički nepopularne korake za suočavanje sa problemima globalnog zagrijavanja.
Obama je osvojio istorijsku pobjedu, ali stize na čelo države u trenutku koji mnogi opisuju kao “najteža politička situacija od vremena Frenklina D. Ruzvelta”.  Današnje okolnosti su možda još i teže, jer dok je Ruzvelt morao da riješi krizu izazvanu otapanjem finansijskog sistema, Obama tek treba da se suoči i sa pravim otapanjem – ubrzanim narušavanjem klimatskog sistema planete koje prijeti da uzdrma same osnove naše civilizacije. Ekološki račun od 200-godišnjeg sagorijevanja fosilnih goriva je konačno stigao za naplatu, i Obama će morati da se istovremeno suoči sa ogromnom finansijskom krizom, i možda čak i većom ekološkom krizom. Da stvari budu jos teže, sada je vjerovatno posljednji trenutak da se pravilno postupi prije nego sto globalno zagrijavanje učini planetu mnogo manje gostoljubivim mjestom za život.
Zvuči melodramatično? Džejm Hensen, naučnik iz NASE koji sada radi za Obamu, se ne bi složio: “Ako čovječanstvo želi da planeta i dalje bude poput one na kojoj se civilizacija razvila i na čije se uslove života prilagodila, istorijski dokazi i sadašnje promjene ukazuju da je neophodno smanjiti nivo CO2 u atmosferi sa sadasnjih 385 ppm (djelova po milionu) na najviše 350 ppm”. Drugim riječima, ako nastavimo da povećavamo količinu ugljenika u atmosferi, sama Zemlja ce početi da sabotira naše djelatnosti.
 

Osim velikog broja “zelenih” poslova, promjene koje je Obama obećao, prema mišljenju većine stručnjaka iz oblasti zaštite životne sredine moraju da uključe i sljedeće:
• Investicije u oblasti obnovljive energije
U svojoj predizbornoj kampanji Obama je najavio obimne investicije američke Vlade u razvoj “zelene” energije. Stručnjaci smatraju da već postoji dobar dio tehnologija neophodnih za korišćenje obnovljivih izvora energije (sunca, vjetra, vode). Međutim, da bi promjene bile politički prihvatljive neophodan je ogroman napor i stimulativni paket mjera koji može izvući svijet iz finansijskih nedaća.  
• Stroga kontrola ispuštanja ugljenika
Obama je dao obećanje da će biti stavljen “čep” na ispuštanje ugljenika. Da bi i ova odluka imala šansu da prođe stroge političke krugove neophodni su inovativni pristupi – poput pristupa poznatog kao “čep i podjela”. Na primjer, ako želi da ispušta ugljenik u atmosferu “Exxon” (poznata svjetska naftna kompanija) će morati da plati visoku cijenu za dozvolu da to radi. Umjesto da novac ide direktno u državnu kasu, svaki američki građanin bi dobio jednom godišnje ček kao naknadu za korišćenje atmosfere od strane kompanije.
• Aktiviranje međunarodne javnosti za suočavanje sa globalnim zagrijavanjem
Kada se uhvati u koštac sa problemima “kod kuće”, od Obame se očekuje da se pozabavi problemima i na globalnom nivou. Prilika za to će se pružiti u decembru 2009., kada će se svjetski lideri sastati radi donošenja novog sporazuma o klimatskim promjenama, koji bi bio nastavak Kjoto protokola, prvog skromnog međunarodnog napora na ovom polju, od kojeg je Džordž Buš odšetao samo par nedjelja nakon ulaska u predsjedničku kancelariju. Ako su svjetski naučnici makar djelimično u pravu, ovaj sastanak ce biti jedna od posljednjih šansi Svijeta da nametne sebi zakoniti režim o ugljeniku na vrijeme kako bi bilo ikakvih poboljšanja.
 

Ovaj zadatak će biti izuzetno težak, zato što je svijet prepun nejednakosti, u svakom smislu. Ako želimo da Kina koristi, recimo, vjetrenjače za proizvodnju energije, biće neophodno da se izvjestan dio bogatsvta podjeli izmedju “bogatog sjevera i siromasnog juga”. Kinezi su čak izazvali američku javnost prijedlogom da bi Amerika mogla da im proslijedi 1% svog godišnjeg bruto nacionalnog dohotka, što bi bio prilično prihvatljiv iznos da Kini pomogne u razvoju. To bi značilo da bi Amerikanci od svog radnog vremena, grubo rečeno, 1 sat svake dvije sedmice poklonili zemljama u razvoju da izgrade čiste izvore energije.
Prvi indikator ozbiljnosti Obame o ovim temama biće prisustvo američkih predstavnika na UN konferenciji o promjeni klime koja se održava od 1. do 12. decembra u Poljskoj. Ekološka javnost se nada da će se Obama držati svojih obećanja, da će se umjesto “borbe protiv svjetskog terorizma” okrenuti rješavanju pravih izazova sa kojima se suočava savremeno društvo, budući da uz sav ugljenik u atmosferi, imamo i te kako sa čime da se borimo.
 

piše: Katarina Vukšić